Kako dijete usvaja izgovor

Već u intrauterinom razdoblju života dijete sluša majčin glas. Dojenče po rođenju može izolirati majčin glas od okolne buke, te se razvija auditivna percepcija, na koju se nastavlja auditivna diskriminacija, a polako se razvijaju i mentalne reprezentacije glasova.

Dobne granice djece vezano uz izgovor

Dijete do tri i pol godine trebalo bi izgovarati sve samoglasnike – A, E, I, O, U, te deset akustički jednostavnih suglasnika – P, B, M, T, J, V, F, H, K, G. U razdoblju od tri i pol do četiri i pol godine dijete usvaja glasove – S, Z, C, NJ, LJ, L. Gornja granica za usvajanje akustički najsloženijih glasova – Š, Ž, Č, Ć, DŽ, Đ, R je od četiri i pol do pet i pol godina.

Najveći broj roditelja potraži pomoć logopeda zbog poremećaja izgovora glasova svog djeteta. Prema nekim novim domaćim i stranim istraživanjima postotak poremećaja izgovora kod djece predškolske dobi kreće se od 20 do 30 %. Poremećaji izgovora mogu se javiti kao zasebni poremećaji ili kao sekundarni poremećaji. Tada su popratna pojava skoro svih jezično govornih poremećaja, oštećenja sluha, ispodprosječnog intelektualnog funkcioniranja, dizartrije, dispraksije i dr. te je upravo radi diferencijalne dijagnoze na koju se nadovezuje organizacija rehabilitacije, važno napraviti preciznu dijagnostiku.

Artikulacijski poremećaji odnose se na sustavne poremećaje izgovora jednog glasa ili skupine glasova, a nastaju zbog toga što dijete ili odrasla osoba ne može motorički izvesti određeni glas.

Uzroci artikulacijskih poremećaja mogu biti organski (odstupanja u građi i pokretljivosti govornih organa, gubici sluha) ili funkcionalni (nespretnost artikulatora, slabiji fonematski sluh, loš govorni uzor,…), a očituju se kao omisije (izostavljanje glasa – npr. IBA umjesto RIBA), supstitucije (zamjena jednog glasa drugim – npr. SUMA umjesto ŠUMA), distorzije (pogrešan način izgovora glasa – francuski ili njemački način izgovora glasa R, ili L izgovara kao W).

Vrste artikulacijskih poremećaja

Vrste artikulacijskih poremećaja po učestalosti su:

• SIGMATIZAM - poremećen izgovor glasova S, Z, C/Š, Ž, Č, Ć, Đ i Dž
• ROTACIZAM - poremećen izgovor glasa R
• LAMBDACIZAM - obuhvaća poremećen izgovor glasova L, LJ
• KAPACIZAM I GAMACIZAM - poremećen izgovor glasova K i G
• TETIZAM- poremećaj se odnosi na glasove u koje prelaze neispravno izgovoreni glasovi, tako dijete glasove S, C, Š, Č, Ć i K izgovara kao T, a glasove Z, Ž, Dž, Đ i G izgovara kao D
• TETACIZAM I DELTACIZAM - poremećen izgovor glasova T i D
• ETACIZAM - naziv za poremećaj izgovora vokala A koji dijete izgovara kao E, a uzrok nije oštećenje sluha
• OSTALI POREMEĆAJI IZGOVORA (neki od njih su HITIZAM, POREMEĆAJI ZVUČNOSTI, SMANJEN VILIČNI KUT, OPĆA ORALNA POVRŠNOST, MAZNI GOVOR)

Fonološki poremećaji odnose se na nesustavne pogreške izgovora. Djeca mogu izgovoriti pojedini glas, ali ne znaju gdje koji glas u riječi treba izgovoriti, a to je posljedica nesigurne mentalne reprezentacije riječi. Kažemo da takva djeca imaju nesigurnu sliku riječi.

Fonološki poremećaji manifestiraju se teškoćama u auditivnoj percepciji, fonematskoj diskriminaciji i mentalnoj reprezentaciji (radnom pamćenju).

Fonološki poremećaji često su prisutni s artikulacijskim poremećajima pa ih nazivamo artikulacijsko – fonološki poremećaji.

Djeca s fonološkim teškoćama mogu razviti teškoće čitanja i pisanja u školskoj dobi pa ih je neophodno pravovremeno uključiti u logopedski tretman kako bi se radilo na korekciji odnosno razvoju predvještina (temelja) potrebnih za usvajanje čitanja i pisanja.