Kako dijete usvaja izgovor
Već u intrauterinom razdoblju života dijete sluša majčin glas. Dojenče po rođenju može izolirati majčin glas od okolne buke, te se razvija auditivna percepcija, na koju se nastavlja auditivna diskriminacija, a polako se razvijaju i mentalne reprezentacije glasova.
Dobne granice djece vezano uz izgovor
Dijete do tri i pol godine trebalo bi izgovarati sve samoglasnike – A, E, I, O, U, te deset akustički jednostavnih suglasnika – P, B, M, T, J, V, F, H, K, G. U razdoblju od tri i pol do četiri i pol godine dijete usvaja glasove – S, Z, C, NJ, LJ, L. Gornja granica za usvajanje akustički najsloženijih glasova – Š, Ž, Č, Ć, DŽ, Đ, R je od četiri i pol do pet i pol godina.
Najveći broj roditelja potraži pomoć logopeda zbog poremećaja izgovora glasova svog djeteta. Prema nekim novim domaćim i stranim istraživanjima postotak poremećaja izgovora kod djece predškolske dobi kreće se od 20 do 30 %. Poremećaji izgovora mogu se javiti kao zasebni poremećaji ili kao sekundarni poremećaji. Tada su popratna pojava skoro svih jezično govornih poremećaja, oštećenja sluha, ispodprosječnog intelektualnog funkcioniranja, dizartrije, dispraksije i dr. te je upravo radi diferencijalne dijagnoze na koju se nadovezuje organizacija rehabilitacije, važno napraviti preciznu dijagnostiku.
Artikulacijski poremećaji odnose se na sustavne poremećaje izgovora jednog glasa ili skupine glasova, a nastaju zbog toga što dijete ili odrasla osoba ne može motorički izvesti određeni glas.
Uzroci artikulacijskih poremećaja mogu biti organski (odstupanja u građi i pokretljivosti govornih organa, gubici sluha) ili funkcionalni (nespretnost artikulatora, slabiji fonematski sluh, loš govorni uzor,…), a očituju se kao omisije (izostavljanje glasa – npr. IBA umjesto RIBA), supstitucije (zamjena jednog glasa drugim – npr. SUMA umjesto ŠUMA), distorzije (pogrešan način izgovora glasa – francuski ili njemački način izgovora glasa R, ili L izgovara kao W).
Vrste artikulacijskih poremećaja
- SIGMATIZAM - poremećen izgovor glasova S, Z, C/Š, Ž, Č, Ć, Đ i Dž
- ROTACIZAM - poremećen izgovor glasa R
- LAMBDACIZAM - obuhvaća poremećen izgovor glasova L, LJ
- KAPACIZAM I GAMACIZAM - poremećen izgovor glasova K i G
- TETIZAM- poremećaj se odnosi na glasove u koje prelaze neispravno izgovoreni glasovi, tako dijete glasove S, C, Š, Č, Ć i K izgovara kao T, a glasove Z, Ž, Dž, Đ i G izgovara kao D
- TETACIZAM I DELTACIZAM - poremećen izgovor glasova T i D
- ETACIZAM - naziv za poremećaj izgovora vokala A koji dijete izgovara kao E, a uzrok nije oštećenje sluha
- OSTALI POREMEĆAJI IZGOVORA (neki od njih su HITIZAM, POREMEĆAJI ZVUČNOSTI, SMANJEN VILIČNI KUT, OPĆA ORALNA POVRŠNOST, MAZNI GOVOR)
Vrste artikulacijskih poremećaja po učestalosti su:
Fonološki poremećaji odnose se na nesustavne pogreške izgovora. Djeca mogu izgovoriti pojedini glas, ali ne znaju gdje koji glas u riječi treba izgovoriti, a to je posljedica nesigurne mentalne reprezentacije riječi. Kažemo da takva djeca imaju nesigurnu sliku riječi.
Fonološki poremećaji manifestiraju se teškoćama u auditivnoj percepciji, fonematskoj diskriminaciji i mentalnoj reprezentaciji (radnom pamćenju).
Fonološki poremećaji često su prisutni s artikulacijskim poremećajima pa ih nazivamo artikulacijsko – fonološki poremećaji.
Djeca s fonološkim teškoćama mogu razviti teškoće čitanja i pisanja u školskoj dobi pa ih je neophodno pravovremeno uključiti u logopedski tretman kako bi se radilo na korekciji odnosno razvoju predvještina (temelja) potrebnih za usvajanje čitanja i pisanja.