Danas znamo da ljudi računaju tek posljednjih desetak tisuća godina. Prema tome, korištenje mozga za matematičke operacije u ljudskoj je evoluciji relativno nova pojava. Neka djeca imaju teškoće isključivo u području matematike. U literaturi nalazimo podatak da specifične teškoće u učenju matematike ima 5-7 % učenika. Ne smijemo zanemariti činjenicu da i određeni broj djece osjeća odbojnost i strah prema matematici. Teškoće koje dijete može imati u rješavanju matematičkih zadataka često se ne podudaraju s njegovim općim intelektualnim sposobnostima. Tako bez obzira na potencijalno visoki stupanj intelektualnih sposobnosti, neki učenik može imati teškoće u usvajanju matematičkih sadržaja. Promatrajući iz pedagoškog aspekta, nalazimo pet odgovornih činjenica kojima možemo objasniti uzroke i mehanizme teškoća.

1. Nedovoljni stupanj razvoja inteligencije i viših kognitivnih funkcija

Nedovoljni stupanj razvoja inteligencije i viših kognitivnih funkcija odnosi se na sposobnost analiziranja, sintetiziranja, apstrahiranja i poopćavanja.

Primjer tome je automatizacija zbrajanja i oduzimanja do 20. Tri učenika 2. razreda mogu točno riješiti zadatke zbrajanja i oduzimanja, a pri tom će koristiti različite strategije.

Više kognitivne funkcije također imaju važnu ulogu u procesu učenja matematike. To su razni vidovi pamćenja, pažnje, percepcije, sukcesivnih funkcija i dr. Primjer toga je mentalno sukcesivno oduzimanje broja 3 od broja 100 koja zahtijeva slušno percipiranje govorne upute, pohranjivanje te informacije, planiranje i rješavanje postupka gdje je svaki novi rezultat početak novog zadataka.

2. Nerazvijenost temeljnih vještina koje su preduvjet za usvajanje matematike

Kao što postoji pojam spremnosti za usvajanje čitanja i pisanja, tako postoji i pojam spremnosti za usvajanje matematičkih sadržaja. To su predmatematičke i pomoćne vještine.

Neke predmatematičke vještine trebaju biti usvojene prije polaska u školu ili u početnom razdoblju školovanja, a druge se razvijaju usporedno s učenjem matematike. Najvažnije predmatematičke i pomoćne vještine su:

• Razvrstavanje podataka i predmeta



• Uspoređivanje i ujednačavanje predmeta i skupova



• Nizanje predmeta i održavanje zadanog redoslijeda



• Slijeđenje niza uputa od više koraka - kada je dijete u stanju slijediti niz praktičnih uputa npr. spremi knjige, donesi bilježnicu i sjedni pored mene, ono će lako naučiti slijediti nizove uputa u školskim zadacima kao što je dijeljenje.
• Orijentiranje i organiziranje u prostoru - odnosi se na sposobnost uočavanja prostornog položaja predmeta, likova, brojeva u odnosu na druge predmete, likove, brojeve. Mnoga disleksična djeca čine grešku u aritmetici jer nisu sigurni gledajući neki dvoznamenkasti broj primjerice broj 13 što je na početku 3 ili 1. Isto je i s množenjem- treba li započeti s lijeva na desno ili obratno. Kada dijete dođe na predupisnu obradu treba znati koristiti vlastito tijelo kao jedinu referentnu točku, odnosno treba se znati orijentirati u odnosu na sebe. U drugoj fazi (8.9 godina) dijete je sposobno stvoriti referentnu točku u osobi nasuprot (važno za usvajanje mjesne vrijednosti).



• Vizualizacija ili stvaranje mentalnih slika - vizualizacija se odnosi na spremnost djeteta da vizualizira i odredi primjerice udaljenost između dva broja.



• Vizualno grupiranje predmeta - sposobnost trenutnog određivanja broja predmeta odnosno brojanje u skupinama umjesto jedan po jedan. Još zovemo i osjećaj za broj. Dijete koje nije u stanju vizualno prepoznati mali skup objekata, imat će teškoće u učenju aritmetičkih radnji, a pri rješavanju zadataka koristit će se konkretama.