Djeca, učenici s disleksijom urednog su intelektualnog statusa. Vrlo često su maštoviti, inovativni, kreativni, oštroumni, radoznali, intuitivni, polisenzorno opažaju svijet, mogu raditi više stvari usporedno, slagalice slažu bez sheme, razmišljaju u slikama, umjetnički su tipovi (radi se često o dominantnoj desnoj hemisferi mozga).
No da bi se uspješno obrazovali u našem sustavu obrazovanja koji je visoko strukturiran (gradivo se odrađuje određeni broj sati, školski sat traje 45 minuta, određeni je broj sati tjedno svakog predmeta,…) i bazira se na linearnoj progresiji informacija, potrebno im je razumijevanje okoline (obitelji, učitelja, prijatelja), a u školi je potrebno uvesti individualizirani pristup u nastavi i zaista ga i provoditi, kako bi se poboljšali inkluzivni uvjeti. Pod tim uvjetima, djeca s disleksijom izrast će u uspješne obrazovane ljude.
Vrlo je važno da roditelji razumiju prirodu specifičnosti svog djeteta, odnosno razumiju da dijete ima disleksiju. Važno je ne osuđivati dijete, biti strpljiv i ne reagirati naglo, ali odgojno djelovati, biti mu podrška u učenju, vježbati i učiti s djetetom, pomoći djetetu voditi računa o domaćoj zadaći, pripremanju za nastavu i pohvaliti dijete ako ulaže trud (ne samo ako dobije dobru ocjenu), te ne vršiti pritisak na opći uspjeh, on će doći sam po sebi ako dijete ima odgovarajuću podršku i razumijevanje okoline.
Prelazak učenika iz razredne nastave na predmetnu nastavu predstavlja veliku promjenu u odnosu na dosadašnje iskustvo u obrazovanju (novi predmeti -Geografija, Povijest, Tehnička kultura, Informatika, povećana satnica, više informacija i povećana količina gradiva, novi učitelji s različitim zahtjevima i veći zahtjevi u smislu samostalnosti u učenju i organizaciji svog vremena). Kroz logopedski tretman, dijete će stječi sposobnost čitanja potrebnu za samostalno učenje, no tijekom školovanja djetetu će biti potrebna redovita pomoć u učenju zbog toga što oni teško izdvajaju, grupiraju, pamte podatke i činjenice navedene u udžbeničkim tekstovima. U tom je periodu potrebno s djetetom vježbati aktivnu usredotočenost na tekst, na način da se tekst čita po manjim cjelinama, naizmjence, razgovara o pročitanom, pojašnjava, izjašnjava svoj stav, uči se izdvajati bitno od manje bitnog, ističe i zabilježi važna informacija. Zatim se ti manji dijelovi slažu u cjelinu, vizualiziraju kroz grafičke organizatore, natuknice, sažetke, mogu se snimiti na diktafon, ili izraditi u glini. Na taj će način djeca imati model po kojem će uskoro samostalno moći primjenjivati naučenu tehniku čitanja s razumijevanjem i selektiranja informacija.
Vjerujte, dragi roditelji da će upravo razumijevanje funkcioniranja vlastitog djeteta i sav uloženi trud u učenje s njime dovesti do osamostaljivanja i uspješnog funkcioniranja u daljnjem akademskom obrazovanju.
