3. Matematička osobnost učenika

Matematička osobnost učenika odnosi se na stil učenja matematike i pristupa matematičkoj problematici. Govoreći o dominantnoj hemisferi na jednom kraju kontinuuma nalazimo učenika s kvantitativnom matematičkom osobnosti, a na drugom kraju kontinuuma učenika s kvalitativnom matematičkom osobnosti.

Učenici s izraženom kvantitativnom matematičkom osobnošću obrađuju informacije analitički - od dijelova prema cjelini i odgovara im metoda korak po korak. Ti učenici se pri rješavanju matematičkih zadataka služe receptom (formulom). Kada se ponuđeni zadatak ne uklapa u zadanu shemu/algoritam, učenici zapnu ili odgovaraju da to nisu učili. Pokušavamo li im objasniti više načina rješavanja zadataka, bune se jer ih to zbunjuje.

S druge strane, učenici s izraženom kvalitativnom matematičkom osobnošću obrađuju informacije vizualno - od cjeline prema dijelovima. Matematičkim problemima pristupaju intuitivno, a zadatak uvijek promatraju vodeći se globalnim modelom. Oni nailaze na teškoće kada trebaju obavljati računske radnje u određenom redoslijedu (algoritmu). Također, često preskaču korake u rješavanju te gube interes za duga računanja.

Postoje i tzv. kombinirani tipovi. Važno je napomenuti da, iako smo prirodno predodređeni jednim stilom učenja, vježbom postajemo kombinirani tipovi s više kvantitativnim i manje kvalitativnim stilom ili obratno.

4. Matematički jezik

Matematika je vrsta jezika s kojim se djeca u većini slučajeva susreću kao drugim jezikom nakon ovladavanja materinjim. Matematički jezik ima svoju abecedu, simboliku, vokabular i gramatiku. Kada učenik treba rješavati verbalne problemske zadatke treba poznavati matematičku simboliku, matematički rječnik, matematičku gramatiku i sve to prevesti ma materinji jezik.

Svaki matematički koncept ima 3 komponente:

• Lingvističku - matematički rječnik, matematička sintaksa
• Konceptualnu- matematička ideja izvođenja
• Proceduralnu- računski postupak koji se primjenjuje

5. Način poučavanja

Način poučavanja predstavlja vođenje djeteta kroz šest stupnjeva poznavanja matematike:

• Intuitivni stupanj - stvaranje veza između onoga što je već dijete naučilo i onoga što uči sada
• Konkretni stupanj - kad je dijete intuitivno povezalo informaciju s prethodnim znanjem, treba učiti manipulirajući raznim konkretama
• Slikovni stupanj - nakon učenja s konkretama idemo na vizualizaciju, slikovni prikaz zadatka
• Apstraktni stupanj - na ovom stupnju se informacija apstrahira od predmeta/slike na jezik simbola i formula- na toj razini su pisani udžbenici
• Stupanj praktične primjene znanja
• Komunikacijski stupanj - kad je učenik u stanju objasniti svoje postupke, podučiti drugog učenika